Z Z
21-04 2022 15:33
wrote:
Tianu sam upoznala još u Gimnaziji. Sad smo skupili decenijski broj iskrenog druženja i duboke ljubavi. To što nas je život podelio na dve polulopte sveta, nije nas sprečilo da se intenzivno družimo i viđamo.
Svu lepotu njenog bića spoznala sam davno u školi i još više na našim zajedničkim letovanjima u Kuparima. Nezaboravna kupanja “Ladarica”, krempite u Boriku, špagete spremane u improvizovanoj kuhinji u kampu, završene sa sosom i krekerima. Jamb koji ima 24 kolone, zvani 'Krka'. Pranje kose sa dve džezve vode, jedna za šamponiranje, druga za ispiranje.
A onda i nastavak na najboljim dernecima u stanu na Otoci, kasnije i Mojmilu. Uvek najbolje kod Tičke, svi smo jurili kod Tičke. A ona nas je dočekivala širokim osmehom a nekad i teglom meda :) I uvek iznova zakoračila brže i bolje od nas.
Krenuo je i taj fax, dok su neki učili godinu dana, ona bi rešila za jedan dan. Umom je nadmašila sve meni znane i neznane genije.
Ni selidba u Beograd nije nas udaljila. Zvezdice sa Zvezdare često su bile mesta okupljanja. I nije bilo ljutnje ni kada se rođendanska torta raspline po podu, ni pusta besparica, nista nismo marile. Tiskale smo se zajedno a mislile o našim prijateljima rasutim po svetu i brinule o našim dragim Sarajkama.
Radovale smo se njenom odlasku u svetlu budućnost. Sydney, bio je to obećani grad.
Dolazila je, kad god je mogla. Znali smo sve njene uspehe i padove. Dave je bio najlepši biser njenog zivota. I nama se dopao, podvukao se pod kožu. I Maksić, divni psić, pratili smo kako raste.
A uvek je mislila na nas, slala je poruke, pakete, radovala se kosici koja raste mom čupavom detetu rođenom istog dana kada i ona. Tiana je odmah prepoznala i skoro isto ime Tina, “Pa to je samo jedno slovo, isto je to”, kazala je.
I sve do tog prokletog glupog kancera, kada su ostale samo teško proživljeni dani i noći. Ali ni tada duhom nije klonula. Čak je i nas hrabrila i kuražila svojim šarenim emotikonima. Uvek cvetić, duge, radost i srculence.
I sad je takva, sigurna sam. Draga, mila i ogromnog srca. Samo je krenula dalje... Malo pre nas, što ima smisla, bila je uvek bolja od nas.
Sad nas sa anđelima posmatra i bira sledeći krug. Bira pažljivo, uvek najbolje.
Volim te,
Tvoja Zlati
Z Z
21-04 2022 15:33
wrote:
Tianu sam upoznala još u Gimnaziji. Sad smo skupili decenijski broj iskrenog druženja i duboke ljubavi. To što nas je život podelio na dve polulopte sveta, nije nas sprečilo da se intenzivno družimo i viđamo.
Svu lepotu njenog bića spoznala sam davno u školi i još više na našim zajedničkim letovanjima u Kuparima. Nezaboravna kupanja “Ladarica”, krempite u Boriku, špagete spremane u improvizovanoj kuhinji u kampu, završene sa sosom i krekerima. Jamb koji ima 24 kolone, zvani 'Krka'. Pranje kose sa dve džezve vode, jedna za šamponiranje, druga za ispiranje.
A onda i nastavak na najboljim dernecima u stanu na Otoci, kasnije i Mojmilu. Uvek najbolje kod Tičke, svi smo jurili kod Tičke. A ona nas je dočekivala širokim osmehom a nekad i teglom meda :) I uvek iznova zakoračila brže i bolje od nas.
Krenuo je i taj fax, dok su neki učili godinu dana, ona bi rešila za jedan dan. Umom je nadmašila sve meni znane i neznane genije.
Ni selidba u Beograd nije nas udaljila. Zvezdice sa Zvezdare često su bile mesta okupljanja. I nije bilo ljutnje ni kada se rođendanska torta raspline po podu, ni pusta besparica, nista nismo marile. Tiskale smo se zajedno a mislile o našim prijateljima rasutim po svetu i brinule o našim dragim Sarajkama.
Radovale smo se njenom odlasku u svetlu budućnost. Sydney, bio je to obećani grad.
Dolazila je, kad god je mogla. Znali smo sve njene uspehe i padove. Dave je bio najlepši biser njenog zivota. I nama se dopao, podvukao se pod kožu. I Maksić, divni psić, pratili smo kako raste.
A uvek je mislila na nas, slala je poruke, pakete, radovala se kosici koja raste mom čupavom detetu rođenom istog dana kada i ona. Tiana je odmah prepoznala i skoro isto ime Tina, “Pa to je samo jedno slovo, isto je to”, kazala je.
I sve do tog prokletog glupog kancera, kada su ostale samo teško proživljeni dani i noći. Ali ni tada duhom nije klonula. Čak je i nas hrabrila i kuražila svojim šarenim emotikonima. Uvek cvetić, duge, radost i srculence.
I sad je takva, sigurna sam. Draga, mila i ogromnog srca. Samo je krenula dalje... Malo pre nas, što ima smisla, bila je uvek bolja od nas.
Sad nas sa anđelima posmatra i bira sledeći krug. Bira pažljivo, uvek najbolje.
Volim te,
Tvoja Zlati