Ovo je jedan od teskih dana u zivotu, onaj kada covek pozeli da ga jednostavno nije ni bilo u kalendaru....nazalost, dosao je da nam te uzme sebi, dragi Nenade, onaj gore, ili ko vec, a nas ostavi zatecene i nemocne pred tom silom...
Kako sve to prihvatiti i shvatiti, da je tako i da ne moze drukcije? Tesko, reci su suvisne , ne postoje, ili ih mi ne znamo, ili ih ne mozemo pronaci...pokusavamo, ali nas samo obuzimaju secanja na dane provedene sa tobom. Osnovna skola u Hrasnici ....ides pesice iz Vojkovica do Goce, pa zajedno u skolu, Gimnazija na Ilidzi,nas troje u najboljem odeljenju sa najboljim razrednikom, nasim dragim Petrom Bumbicem.
Visegrad, Dubrovnik,Tjentiste, Pale, Ohrid, Savnici...nije vazno gde idemo, nosimo sa sobom pesmu, smeh, radost i gitaru , dovoljno za srecu. A nas razrednik sa nama, nas drug i andjeo cuvar.Mladost smo proveli tako sto smo planetu kao ringispil vitlali.
Drago secanje na tvoje Vojkovice...nas troje dostavljamo u seoska domacinstva oko Ilidze pozive za obavezno snimanje pluca, gumene cizme Borovo na nogama,gazimo blato,smrznemo se, a u toploj kuhinji tvoje mama Mire ceka vruca pita u rerni i rolat od cokolade.
Matura, fakulteti, Fico SA 408- 55 , nase udaje, tvoja zenidba, deca, i ASW Inzenjering u Beogradu...Teska vremena,a ti kazes da moramo nesto da radimo.I krecemo, obe u pocetku sa strahom od kompjutera, fakturisanja, placanja.... Kao sto si nas u Gimnaziji naucio da plesemo, ucio si nas svemu sto je za nas bilo novo, i naucio, nadamo se, savladavanju prepreka i kako se pliva u zivotu i poslu... napred i samo napred, sa glavom gore.
Jednim okom si uvek budno pratio nas dve i nase porodice. U svim vaznim trenutcima nasih zivota si se nasao, kao nas oslonac i podrska. I tako vise od 50 godina mi se pratimo i u dobru i u zlu....
Dobro znamo kakav si ti nerv za zivot, posao, porodicu i raju imao...Bio si najbolji i jedinstven, ne zbog onog, ovu rec cemo preskociti, sve najbolje, nego sto je to istina. Svako ko te zna, zna koliko si ljubavi i znanja, mudrosti i strpljenja imao u sebi i koliko nesebicnog davanja. U svemu si bio poseban, svoje emocije si pokazivao delima.
Ti se, Avlijasu nas, odmori...Nadale smo se , znajuci te, da si sklopio Ugovor sa zivotom na jos puuuno godina u zdravlju, i na nasu radost i radost tvoje porodice i svih prijatelja...zasluzio si, ali napravljen je Aneks ugovora, koji ti nisi potpisao...prevaren si, a mi smo zateceni, nepravda...Ti odlazis, pozdravi naseg Ducu, Zeljka, Jagnjeta, Veljkovicku, Vaskusu....zapevajte, onu tvoju, ...Krece se ladja francuska....i cekajte nas, doci cemo....
Mi ostajemo tuzne...
Duboko i iskreno saucesce tvojoj deci, Nemanji i Ani, sestri Nadi i svoj familiji, citavom nasem ASWu, koji si ti napravio tako uspesnim....
Tebe vole zauvek tvoje, a ti nas, Goca Uzelac Kovacevic i Nada Milicevic Kristan...
Mir tvojoj dobroj dusi....
Ovo je jedan od teskih dana u zivotu, onaj kada covek pozeli da ga jednostavno nije ni bilo u kalendaru....nazalost, dosao je da nam te uzme sebi, dragi Nenade, onaj gore, ili ko vec, a nas ostavi zatecene i nemocne pred tom silom...
Kako sve to prihvatiti i shvatiti, da je tako i da ne moze drukcije? Tesko, reci su suvisne , ne postoje, ili ih mi ne znamo, ili ih ne mozemo pronaci...pokusavamo, ali nas samo obuzimaju secanja na dane provedene sa tobom. Osnovna skola u Hrasnici ....ides pesice iz Vojkovica do Goce, pa zajedno u skolu, Gimnazija na Ilidzi,nas troje u najboljem odeljenju sa najboljim razrednikom, nasim dragim Petrom Bumbicem.
Visegrad, Dubrovnik,Tjentiste, Pale, Ohrid, Savnici...nije vazno gde idemo, nosimo sa sobom pesmu, smeh, radost i gitaru , dovoljno za srecu. A nas razrednik sa nama, nas drug i andjeo cuvar.Mladost smo proveli tako sto smo planetu kao ringispil vitlali.
Drago secanje na tvoje Vojkovice...nas troje dostavljamo u seoska domacinstva oko Ilidze pozive za obavezno snimanje pluca, gumene cizme Borovo na nogama,gazimo blato,smrznemo se, a u toploj kuhinji tvoje mama Mire ceka vruca pita u rerni i rolat od cokolade.
Matura, fakulteti, Fico SA 408- 55 , nase udaje, tvoja zenidba, deca, i ASW Inzenjering u Beogradu...Teska vremena,a ti kazes da moramo nesto da radimo.I krecemo, obe u pocetku sa strahom od kompjutera, fakturisanja, placanja.... Kao sto si nas u Gimnaziji naucio da plesemo, ucio si nas svemu sto je za nas bilo novo, i naucio, nadamo se, savladavanju prepreka i kako se pliva u zivotu i poslu... napred i samo napred, sa glavom gore.
Jednim okom si uvek budno pratio nas dve i nase porodice. U svim vaznim trenutcima nasih zivota si se nasao, kao nas oslonac i podrska. I tako vise od 50 godina mi se pratimo i u dobru i u zlu....
Dobro znamo kakav si ti nerv za zivot, posao, porodicu i raju imao...Bio si najbolji i jedinstven, ne zbog onog, ovu rec cemo preskociti, sve najbolje, nego sto je to istina. Svako ko te zna, zna koliko si ljubavi i znanja, mudrosti i strpljenja imao u sebi i koliko nesebicnog davanja. U svemu si bio poseban, svoje emocije si pokazivao delima.
Ti se, Avlijasu nas, odmori...Nadale smo se , znajuci te, da si sklopio Ugovor sa zivotom na jos puuuno godina u zdravlju, i na nasu radost i radost tvoje porodice i svih prijatelja...zasluzio si, ali napravljen je Aneks ugovora, koji ti nisi potpisao...prevaren si, a mi smo zateceni, nepravda...Ti odlazis, pozdravi naseg Ducu, Zeljka, Jagnjeta, Veljkovicku, Vaskusu....zapevajte, onu tvoju, ...Krece se ladja francuska....i cekajte nas, doci cemo....
Mi ostajemo tuzne...
Duboko i iskreno saucesce tvojoj deci, Nemanji i Ani, sestri Nadi i svoj familiji, citavom nasem ASWu, koji si ti napravio tako uspesnim....
Tebe vole zauvek tvoje, a ti nas, Goca Uzelac Kovacevic i Nada Milicevic Kristan...
Mir tvojoj dobroj dusi....