Dragi Bratko...
Tesko me je potresla vijest koja je stigla i do Melburna...Ne mogu da vjerujem da vise necu sresti jarana iz gimnazijskih klupa, 'kolegu' sa studija prve trimestarske i racunarske generacije ETF u Sarajevu, rukovodioca iz Energoinvest IRIS...i najvise zivotnoga druga i prijatelja. Naviru mnoga sjecanja iz mladosti ...mnogobrojni trenuci provedeni zajedno, u sportu, na dernecima, elektrijadama, ponekad i ucenju i pripremi za ispite pa sve do profesionalne saradnje u IRIS-u. Sjecam se nasih putovanja na fakultet, kada bi cuveni Fico SA 408-55 na putu od Vojkovica pokupio Duska u Hrasnici mene na Ilidzi, skuckali 3050 din za 3 litra benzina do fakulteta i nazad...Ti bi jos nasao i 50 din za kafu pumpadziji...Kad bi stigli na fax ti bi nam ponistio voznju na tramvajskim kartam za taj dan da se nebi vozili dzabe. Kako se ne sjetiti voznje u ranim jutarnji satime od ZIZE ...u FICI 9 putnika i vozac...I tada si vjerovao da uvijek ima rjesenje... Pred moj polazak u Australiju daleke 1989 , kao rukovodilac u IRIS-u, rekao si mi 'Bratko, ne brini uvijek si dobrodosao nazad ako bude problema'. Kakav si bio covjek, takav si bio i kao profesionalac i rukovodilac. Nas zapoceti razgovor u Sarajevu i Beogradu pretprosle godine o planovima za pozne godine nazalost se nece nikada zavrsiti.
Veliki gubitak, prije svega za tvoju porodicu, a onda i za sve nas tvoje prijatelje i saradnike, nikada nece biti moguce nadoknaditi.
Bila je prjvilegija poznavati te, druziti se i raditi sa tobom.
Hvala ti.......
Neka ti je vjecna slava
Dragi Bratko...
Tesko me je potresla vijest koja je stigla i do Melburna...Ne mogu da vjerujem da vise necu sresti jarana iz gimnazijskih klupa, 'kolegu' sa studija prve trimestarske i racunarske generacije ETF u Sarajevu, rukovodioca iz Energoinvest IRIS...i najvise zivotnoga druga i prijatelja. Naviru mnoga sjecanja iz mladosti ...mnogobrojni trenuci provedeni zajedno, u sportu, na dernecima, elektrijadama, ponekad i ucenju i pripremi za ispite pa sve do profesionalne saradnje u IRIS-u. Sjecam se nasih putovanja na fakultet, kada bi cuveni Fico SA 408-55 na putu od Vojkovica pokupio Duska u Hrasnici mene na Ilidzi, skuckali 3050 din za 3 litra benzina do fakulteta i nazad...Ti bi jos nasao i 50 din za kafu pumpadziji...Kad bi stigli na fax ti bi nam ponistio voznju na tramvajskim kartam za taj dan da se nebi vozili dzabe. Kako se ne sjetiti voznje u ranim jutarnji satime od ZIZE ...u FICI 9 putnika i vozac...I tada si vjerovao da uvijek ima rjesenje... Pred moj polazak u Australiju daleke 1989 , kao rukovodilac u IRIS-u, rekao si mi 'Bratko, ne brini uvijek si dobrodosao nazad ako bude problema'. Kakav si bio covjek, takav si bio i kao profesionalac i rukovodilac. Nas zapoceti razgovor u Sarajevu i Beogradu pretprosle godine o planovima za pozne godine nazalost se nece nikada zavrsiti.
Veliki gubitak, prije svega za tvoju porodicu, a onda i za sve nas tvoje prijatelje i saradnike, nikada nece biti moguce nadoknaditi.
Bila je prjvilegija poznavati te, druziti se i raditi sa tobom.
Hvala ti.......
Neka ti je vjecna slava
