18-12 2021 20:22
wrote:
"Gospodin se poznaje po rukama i po cipelama", pomislim svaki put kad izlazim iz kuće i vidim svoje cipele. Naumpadne mi ta Tvoja mudrost iz srednje škole često. Srećom pa sam žensko i ne moram biti gospodin. Ta mi urednost nikad nije bila jača strana, ali Tebi jest, uvijek. Ruke i cipele stvarno jesu odavale gospodina kod tebe, i onda, u srednjoj školi. I rukopis. Ana Te je zbog tog "gotivila", a sve skupa, mislim, ako je bio neki miljenik profesora u problematičnom F odjeljenju, onda si to bio Ti. To nije bio lak razred, ali se činilo da je Tebi je sve to lako. I da sklapaš i održavaš prijateljstva, i da nekom srednjom linijom, bez muke i stresa, a vrlo dobro (kako je najbolje), prolaziš kroz gimnaziju u vrlo jakoj konkurenciji, i da uživaš. O Tvojim imitacijama da ne pričam. I o urnebesnoj svesci sa stihovima za tadašnje i buduće zvijezde, u koje si vješto uklapao obrate s logičkom greškom od kojih smo završavali u suzama od smijeha. Bilo je trenutaka kad si nas sve kolektivno spasio jer si znao ubosti gdje treba i oraspoložiti profesora kad treba. Jedinice si primao stoički...bez panike, ako je koja bila. Omiljeni saputnik na ekskurzijama...sjećam se naše šetnje po San Marinu. I naših susreta nakon gimnazije. Tvoj je život imao svrhu i cilj, to si znao čini mi se još i kroz gimanziju. Od svih nas si se najbrže oteo i krenuo svojim putem, a nema tog ko Te nije rado sretao i išao na Tvoje svirke. I tu si nas primao gospodski i činio da se osjećamo kao kraljice kad dovedemo svoje društvo i ponosno kažemo da smo s Tobom bili u razredu.
Sjećanja ne dolaze tako lako, ali grimase, osmijesi, komentari, kao da nas sad gledam u te četiri godine naših života.
Dobro je, Rakovac, sad bi Ti rekao.
Bio si dobar drug...samo želim da takvih drugova još bude, za one do kojih Ti je najviše stalo. Boljih nego što smo mi ikada mogli biti, u ovom vremenu naopakom.
Zadnji pozdrav druže...pozdravi nam gore...Fahru. Najgore je bilo kad on prozove. A onaj ko ga se prvi riješi, on je odahno. Ostali bi strepili, jer se znalo, nema tog koga on neće prozvati.
Svi ćemo, zna se. Dok smo tu, sjećat ćemo se po dobru.
Zdra'o.
18-12 2021 20:22
wrote:
"Gospodin se poznaje po rukama i po cipelama", pomislim svaki put kad izlazim iz kuće i vidim svoje cipele. Naumpadne mi ta Tvoja mudrost iz srednje škole često. Srećom pa sam žensko i ne moram biti gospodin. Ta mi urednost nikad nije bila jača strana, ali Tebi jest, uvijek. Ruke i cipele stvarno jesu odavale gospodina kod tebe, i onda, u srednjoj školi. I rukopis. Ana Te je zbog tog "gotivila", a sve skupa, mislim, ako je bio neki miljenik profesora u problematičnom F odjeljenju, onda si to bio Ti. To nije bio lak razred, ali se činilo da je Tebi je sve to lako. I da sklapaš i održavaš prijateljstva, i da nekom srednjom linijom, bez muke i stresa, a vrlo dobro (kako je najbolje), prolaziš kroz gimnaziju u vrlo jakoj konkurenciji, i da uživaš. O Tvojim imitacijama da ne pričam. I o urnebesnoj svesci sa stihovima za tadašnje i buduće zvijezde, u koje si vješto uklapao obrate s logičkom greškom od kojih smo završavali u suzama od smijeha. Bilo je trenutaka kad si nas sve kolektivno spasio jer si znao ubosti gdje treba i oraspoložiti profesora kad treba. Jedinice si primao stoički...bez panike, ako je koja bila. Omiljeni saputnik na ekskurzijama...sjećam se naše šetnje po San Marinu. I naših susreta nakon gimnazije. Tvoj je život imao svrhu i cilj, to si znao čini mi se još i kroz gimanziju. Od svih nas si se najbrže oteo i krenuo svojim putem, a nema tog ko Te nije rado sretao i išao na Tvoje svirke. I tu si nas primao gospodski i činio da se osjećamo kao kraljice kad dovedemo svoje društvo i ponosno kažemo da smo s Tobom bili u razredu.
Sjećanja ne dolaze tako lako, ali grimase, osmijesi, komentari, kao da nas sad gledam u te četiri godine naših života.
Dobro je, Rakovac, sad bi Ti rekao.
Bio si dobar drug...samo želim da takvih drugova još bude, za one do kojih Ti je najviše stalo. Boljih nego što smo mi ikada mogli biti, u ovom vremenu naopakom.
Zadnji pozdrav druže...pozdravi nam gore...Fahru. Najgore je bilo kad on prozove. A onaj ko ga se prvi riješi, on je odahno. Ostali bi strepili, jer se znalo, nema tog koga on neće prozvati.
Svi ćemo, zna se. Dok smo tu, sjećat ćemo se po dobru.
Zdra'o.
